U svjetlu evanđelja posljednje adventske nedjelje, (...Marija je neobjašnjivo trudna... Josip se sprema rastati od nje...), pitam se možemo li ikad dovoljno i zamisliti sve ono što je Marija proživljavala tih dana ili mjeseci trudnoće, kakvih se sve scenarija naslušala, kakvih ružnih pokuda i pogrda čula, kakva su sve snoviđenja i ćakule kružile Nazaretom, kakvom li je nezamislivom psihofizičkom progonu i zlostavljanju bila izvrgnuta!?
Bože moj, evo smo još jedan rođendan tvoj dočekali. Godina dana se 'odvrtila' u trenu. Kakva nam je bila ova godina? Kakvu nam je godinu tvoja Crkva proživjela? Hoćemo li pretjerati ako je usporedimo upravo sa svim onim lošim što je i tvoja Majka proživljavala od svojih sunarodnjaka, susjeda, rodbine, rođaka i prijatelja, vlastite krvi!? Tvoja Crkva, Tvoja Marija i u domovini Hrvata je proživjela i proživljava najstrašnija iskušenja i poniženja, pljuvanje i ruganje, ogovaranje i ignoriranje. Koga? NAS! Ove šutljive većine, tebe i mene dragi vjerniče!
Stariji među nama gotovo žale za onim minulim vremenima, jer se tada točno znalo koje su pozicije te primitivne, bezbožne i zločeste ideologije. Danas je to još uvijek jedna jako mala skupina koja uvijek ima apsolutnu vlast, ali je razlika u tome što su postali sotonski perfidni, uljudno arogantni, uglađeno cinični, demokratsko totalitarni, hrvatski al ne naši.
Teško nam je pomalo u ovakvom ozračju slaviti Ljubav koja je postala vidljivom. No, psalmist bi nas ukorio riječima; podignite svoje glave, jer evo se približilo vaše otkupljenje! Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da spoznamo, da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, i to mi vidimo i osijećamo na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. To će i biti sudbina svih ovih koji nama kradu Božić i zatiru nam dostojanstvo sinova Božjih.
Stoga, neboj se! Uvijek je sjeme mučenika rađalo stostruko. (Dok mi proživljavamo teško čistilište u vjeri, na drugoj strani svijeta tri i pol milijuna više djece se ove godine upisalo u katoličke škole i učilišta.) Približava se susret Trojedinoga Boga u osobi Isusa Krista s nama stanovnicima zemlje. Silazi nam Bog s neba da bi «pohodio narod svoj». Ovim događajem Bogočovjek Isus Krist ulazi u ljudsku povijest. Postaje stanovnikom zemlje, «ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik». «Riječ Tijelom postaje» da bi se «nastanila među nama», da bi među nama stalno prebivala i ostala. Bog, jer je Emanul – Bog s nama - želi biti stanovnikom naših domova, članom naših obitelji, dionikom naše stvarnosti. Dolazi da uspostavi nove odnose između čovjeka i Boga, a i među nama samima.
U tom duhu, svima vama dragi prijatelji želim od srca zahvaliti što ste kroz ovu minulu godinu, revno i dosljedno, upravo ovdje u crkvi sv. Petra tražili okrepu i utjehu, snagu i nadu za svoju životnu brazdu. Kao vašem dušobrižniku najljepši mi je tjedni dar, sreća i zadovoljstvo, stati pred ispunjenu crkvu. No, kao zajednica ne želimo biti samodopadni, znajući da je još puno onih 'uspavanih' oko nas. Molimo da se i oni obrate.
Na sve vas, dragi župljani i dragi prijatelji posjetitelji naše crkve, zazivam svaki blagoslov, Nebeski najprije a onda i zemaljski.
Na dobro vam došlo sveto Porođenje Isukrstovo i sritno vam Novo Lito!
fra Vitomir Glavaš, župnik
Bože moj, evo smo još jedan rođendan tvoj dočekali. Godina dana se 'odvrtila' u trenu. Kakva nam je bila ova godina? Kakvu nam je godinu tvoja Crkva proživjela? Hoćemo li pretjerati ako je usporedimo upravo sa svim onim lošim što je i tvoja Majka proživljavala od svojih sunarodnjaka, susjeda, rodbine, rođaka i prijatelja, vlastite krvi!? Tvoja Crkva, Tvoja Marija i u domovini Hrvata je proživjela i proživljava najstrašnija iskušenja i poniženja, pljuvanje i ruganje, ogovaranje i ignoriranje. Koga? NAS! Ove šutljive većine, tebe i mene dragi vjerniče!
Stariji među nama gotovo žale za onim minulim vremenima, jer se tada točno znalo koje su pozicije te primitivne, bezbožne i zločeste ideologije. Danas je to još uvijek jedna jako mala skupina koja uvijek ima apsolutnu vlast, ali je razlika u tome što su postali sotonski perfidni, uljudno arogantni, uglađeno cinični, demokratsko totalitarni, hrvatski al ne naši.
Teško nam je pomalo u ovakvom ozračju slaviti Ljubav koja je postala vidljivom. No, psalmist bi nas ukorio riječima; podignite svoje glave, jer evo se približilo vaše otkupljenje! Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da spoznamo, da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, i to mi vidimo i osijećamo na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. To će i biti sudbina svih ovih koji nama kradu Božić i zatiru nam dostojanstvo sinova Božjih.
Stoga, neboj se! Uvijek je sjeme mučenika rađalo stostruko. (Dok mi proživljavamo teško čistilište u vjeri, na drugoj strani svijeta tri i pol milijuna više djece se ove godine upisalo u katoličke škole i učilišta.) Približava se susret Trojedinoga Boga u osobi Isusa Krista s nama stanovnicima zemlje. Silazi nam Bog s neba da bi «pohodio narod svoj». Ovim događajem Bogočovjek Isus Krist ulazi u ljudsku povijest. Postaje stanovnikom zemlje, «ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik». «Riječ Tijelom postaje» da bi se «nastanila među nama», da bi među nama stalno prebivala i ostala. Bog, jer je Emanul – Bog s nama - želi biti stanovnikom naših domova, članom naših obitelji, dionikom naše stvarnosti. Dolazi da uspostavi nove odnose između čovjeka i Boga, a i među nama samima.
U tom duhu, svima vama dragi prijatelji želim od srca zahvaliti što ste kroz ovu minulu godinu, revno i dosljedno, upravo ovdje u crkvi sv. Petra tražili okrepu i utjehu, snagu i nadu za svoju životnu brazdu. Kao vašem dušobrižniku najljepši mi je tjedni dar, sreća i zadovoljstvo, stati pred ispunjenu crkvu. No, kao zajednica ne želimo biti samodopadni, znajući da je još puno onih 'uspavanih' oko nas. Molimo da se i oni obrate.
Na sve vas, dragi župljani i dragi prijatelji posjetitelji naše crkve, zazivam svaki blagoslov, Nebeski najprije a onda i zemaljski.
Na dobro vam došlo sveto Porođenje Isukrstovo i sritno vam Novo Lito!
fra Vitomir Glavaš, župnik