U svjetlu evanđelja posljednje adventske nedjelje, (...Marija je neobjašnjivo trudna... Josip se sprema rastati od nje...), pitam se možemo li ikad dovoljno i zamisliti sve ono što je Marija proživljavala tih dana ili mjeseci trudnoće, kakvih se sve scenarija naslušala, kakvih ružnih pokuda i pogrda čula, kakva su sve snoviđenja i ćakule kružile Nazaretom, kakvom li je nezamislivom psihofizičkom progonu i zlostavljanju bila izvrgnuta!?
Bože moj, evo smo još jedan rođendan tvoj dočekali. Godina dana se 'odvrtila' u trenu. Kakva nam je bila ova godina? Kakvu nam je godinu tvoja Crkva proživjela? Hoćemo li pretjerati ako je usporedimo upravo sa svim onim lošim što je i tvoja Majka proživljavala od svojih sunarodnjaka, susjeda, rodbine, rođaka i prijatelja, vlastite krvi!? Tvoja Crkva, Tvoja Marija i u domovini Hrvata je proživjela i proživljava najstrašnija iskušenja i poniženja, pljuvanje i ruganje, ogovaranje i ignoriranje. Koga? NAS! Ove šutljive većine, tebe i mene dragi vjerniče! Stariji među nama gotovo žale za onim minulim vremenima, jer se tada točno znalo koje su pozicije te primitivne, bezbožne i zločeste ideologije. Danas je to još uvijek jedna jako mala skupina koja uvijek ima apsolutnu vlast, ali je razlika u tome što su postali sotonski perfidni, uljudno arogantni, uglađeno cinični, demokratsko totalitarni, hrvatski al ne naši. Teško nam je pomalo u ovakvom ozračju slaviti Ljubav koja je postala vidljivom. No, psalmist bi nas ukorio riječima; podignite svoje glave, jer evo se približilo vaše otkupljenje! Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da spoznamo, da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, i to mi vidimo i osijećamo na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. To će i biti sudbina svih ovih koji nama kradu Božić i zatiru nam dostojanstvo sinova Božjih. Stoga, neboj se! Uvijek je sjeme mučenika rađalo stostruko. (Dok mi proživljavamo teško čistilište u vjeri, na drugoj strani svijeta tri i pol milijuna više djece se ove godine upisalo u katoličke škole i učilišta.) Približava se susret Trojedinoga Boga u osobi Isusa Krista s nama stanovnicima zemlje. Silazi nam Bog s neba da bi «pohodio narod svoj». Ovim događajem Bogočovjek Isus Krist ulazi u ljudsku povijest. Postaje stanovnikom zemlje, «ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik». «Riječ Tijelom postaje» da bi se «nastanila među nama», da bi među nama stalno prebivala i ostala. Bog, jer je Emanul – Bog s nama - želi biti stanovnikom naših domova, članom naših obitelji, dionikom naše stvarnosti. Dolazi da uspostavi nove odnose između čovjeka i Boga, a i među nama samima. U tom duhu, svima vama dragi prijatelji želim od srca zahvaliti što ste kroz ovu minulu godinu, revno i dosljedno, upravo ovdje u crkvi sv. Petra tražili okrepu i utjehu, snagu i nadu za svoju životnu brazdu. Kao vašem dušobrižniku najljepši mi je tjedni dar, sreća i zadovoljstvo, stati pred ispunjenu crkvu. No, kao zajednica ne želimo biti samodopadni, znajući da je još puno onih 'uspavanih' oko nas. Molimo da se i oni obrate. Na sve vas, dragi župljani i dragi prijatelji posjetitelji naše crkve, zazivam svaki blagoslov, Nebeski najprije a onda i zemaljski. Na dobro vam došlo sveto Porođenje Isukrstovo i sritno vam Novo Lito! fra Vitomir Glavaš, župnik
Napomena: svete mise radnim danom od blagdana sv. Ivana pa nadalje, su u 18.00 sati. U Crkvi u Hrvata postala je praksa da tijekom božićnih blagdana i novogodišnjih praznika svećenik obiđe svoje župljane, susretne se s njima i blagoslovi njih i mjesto njihova obitavališta. Vrlo lijep običaj koji pomaže svećenicima da: bolje upoznaju svoje vjernike, s njima se osobno susretnu, čuju njihova razmišljanja, zajedno mole, vide eventualne probleme i porazgovaraju o svemu što se tiče obiteljskog, crkvenog i društvenog života. Kriva shvaćanja: Razloge dolaska svećenika ne treba povezivati s nekim darom, jer mi nismo obrtnici koji za svoje usluge očekuju pravednu nagradu. Mi dolazimo, kako rekoh, radi susreta i blagoslova. I jedna i druga riječ u svojim temeljima kriju silno bogatstvo s kojim se nikakva novčana nagrada ne može uspoređivati. Ove dvije riječi kriju sreću blagog razgovora, a takvi susreti sami su po sebi blagoslov. Iz susreta se rađa sreća, a sreća je drugo ime za blagoslov. Samim time što smo se susreli, učinili smo jedni druge sretnima, odnosno donijeli smo jedni drugima blagoslov. Jasno nam je da svi nisu praktični i angažirani vjernici, ali možemo se neovisno o tome susresti i biti uljuđeni jedni prema drugima. Pripremiti: - svetu vodu, križ i Bibliju. Lijepo bi bilo da obitelj sama odabere ili sugerira biblijski tekst ili molitvu koju želi zajednički moliti. S blagoslovom započinjemo u 10.00 sati, po gore navedenom redu. (Dva dana u koja ne započinjemo u 10 sati, posebno su naznačena). Molimo za strpljivost kod iščekivanja, jer nije moguće predvidjeti točno vrijeme dolaska svećenika. Ukoliko Vas ne nadjemo predviđenog dana, uvijek se možete naknadno javiti i rado ćemo doći. Probe pjevanja neće se održati u petak 20.12.2013. kako je to najavljeno, već u subotu 21.12.2013. u 17.00 sati.
Početak blagoslova obitelji je u petak 27.12.2013. Raspored možete pogledati ovdje. Prijaviti se možete telefonski, osobno ili putem interneta: PRIJAVA ZA BLAGOSLOV OBITELJI Blagoslov obitelji je prilika za kratki susret, ali i prigoda da se vidi koliko je netko uključen u život župne zajednice, je li bolestan, pogođen smrću ili životnim nevoljama.
Za blagoslov treba pripraviti
Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane, dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso; nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa. I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima. Preuzeto s katolici.org |